Tribunj, Vodice, Srima i Zlarin

TRIBUNJ

Od 13. – 17. stoljeća izmijenili su se mnogi nazivi mjesta. Kroz cijeli taj period provlači se ime Jurjevgrad koje je označavalo utvrdu na brdu Sv. Nikole. Na tom mjestu izgrađena je crkvica Sv. Nikole ili sv. Mikule. Don Krsto Stošić tvrdio je da naziv dolazi od riječi Trebunj ili Trebić koje su označavale jesenskog boga sunca poganskih Hrvata.

Tribunj se s kopna proširio na otočić spojen mostom u vrijeme napada Turaka kada su se stanovnici sklonili u kastel opasan zidinama. Stanovnika je bilo mnogo pa su nastale tijesne ulice s mnogo zbijenih kuća što je, prema don Stošiću, Tribunj činilo jedinstvenim u šibenskom kotaru.

Najmlađa od svih jest župna crkva Velike Gospe izgrađena od bijelog kamena u periodu od 1883. - 1885. i zaštićena je kao spomenik kulture. Na stazi koja vodi do vrha brda postavljene su i uređene kapelice koje u korizmeno vrijeme služe kao postaje križnog puta.

Skulptura "Tovar" kojoj jednostavno ne možete odoljeti da se s njome ne fotografirate :)

Zanimljivo uređana šetnica uz more Luna - Zamalin.

Plaža Zamalin, omiljeno gradsko kupalište uz borovu šumu i lagani maestral.

Turistička zajednica Općine Tribunj je na atraktivnoj poziciji postavila "ljuljačku za instagram". "Želite sliku s pogledom na more, otok Lukovnjak, Kornate? Krenite na Mikule, puteljkom skroz do gore, doći ćete do ljuljačke s pogledom na more."

Tribunj je poznat po svojim feštama: Magareće trke (preko 50 godina održavanja), Ribarska noć, Look Like Mišo Kovač... Ribarska noć i ove godine bila je prava ribarska fešta. 

VODICE

Vodice su se razvile u neposrednoj blizini izvora žive vode. Na trgu, ispod župne crkve, nekada su postojala dva bunara, oko kojih se odvijao sav seoski život. Iz gornjeg bunara (bližeg župnoj crkvi) uzimana je pitka voda, a donji bunar imao je manje kvalitetnu vodu, koja je korištena za pranje rublja i druge kućanske potrebe.

Vodice su i izvozile pitku vodu sve do kraja 19. stoljeća. 

Župna crkva sv. Križa sa zvonikom, baroknog stila, djelo je šibenskog majstora Ivana Skoke. 

Čorićev toranj jedinstven je primjerak obrambene kule čija se izgradnja vezuje uz 1533. godinu, a sagradila ga je imućna šibenska obitelj Fondra 1646. godine.

Vodicama dominira spomenik palim borcima Drugog svjetskog rata iz 1965. godine.

Drugi objekt koji dominira Vodicama je hotel "Olympia Sky" iz 2017. godine. "Gradnja hotela jedinstvene arhitekture koja izgledom podsjeća na luksuzni kruzer počela je 2015. godine prema projektu zagrebačke projektantske tvrtke Vulin i Ileković. Sam projekt nastavak je obiteljske vizije obitelji Vulin. Naime, projektant hotela Olympia bio je akademik Ante Vulin, dok su novi dio kompleksa, hotel Olympia Sky, projektirali njegova kći prof. dr. sc. Dina Vulin Ileković, dipl. ing. arh., te njezin suprug prof. dr. sc. Boris Ileković, dipl. ing. arh."

Na devetom katu Olympia Sky hotela nalazi se Infinity bazen s pogledom na otoke i more te bar idealan za uživanje u zalasku sunca nad Vodicama.

Obavezna postaja u Vodicama je "Santa Maria", uređena kao meksička hacienda, kojoj su glavna zgrada i terasa odvojene cestom. Otvorena je 1996. godine kao "gastro nad gallery koncept" popularnog vlasnika s papigama Šime Pelajića Brunca.

SRIMA

Srimarski poluotok na kojem se na oko 35 kilometara kvadratnih prostiru suhozidi ili gromače u dužini oko 952 km! Jedna od najgušćih zasićenosti suhozidima na Sredozemlju. Zidovi staza i puteva visoki do 3 metra i gomile do visine 7 metara. Srimarski poluotok nastanjen je još u pretpovijesnom i antičkom dobu. 

Centar naselja Srima.

Župa blaženog Alojzija Stepinca osnovana je 2002. g., a 2009. izgrađena je crkva u čijem oltaru se čuvaju relikvije kardinala Alojzija Stepinca.

Put od nekih 2 km od Srime do Prižbe omeđen je u potpunosti suhozidima ili gromačama. Nestvarno je biti okružen tolikim kamenjem koje ovdje stoji već stoljećima. Ali malo tko posjećuje ovo čudo ljudskih ruku.

Najvrijedniji arheološki lokalitet je u Prižbi. Otkrivene su dvije jednobrodne bazilike iz 6. st. koje se nazivaju "crkve blizanke" – dvojne crkve. Razlog i svrha ovakvih građevina nisu do kraja objašnjeni. Jedna od teza glasi kako su spoj kongregacijskih crkava, namijenjenih službi Božjoj i memorijalnih, namijenjenih kultu relikvija. Ove dvojne bazilike su i najkompletnije istražene na prostoru Dalmacije. 

ZLARIN

Brodska linija Šibenik-Zlarin-Prvić-Vodice prometuje svakodnevno i spaja otoke s kopnom, a jedan od najstarijih brodova u Jadrolinijinoj floti, Tijat, već desetljećima spaja ljude i sudbine, a svi koji iskuse plovidbu ovim brodom potvrđuju da je plovidba Tijatom doživljaj.

Pogled s broda na Prvić Šepurine.

Zlarin je zbog svog geografskog položaja oduvijek imao značajnu stratešku ulogu čuvara ulaza u kanal sv. Ante te čuvara grada Šibenika. 

"Zlarin su već u 15. stoljeću prozvali zlatnim otokom. Da li je to zato što riječ zlarin dolazi od latinskog izraza „Insula auri“ što znači otok zlata ili pak zbog kristalno čistog mora, idilične prirode, zelenila borove šume, plaža, uvala i uvalica ili zbog mira kojeg pruža ovaj otok." 

Zlarin je jedan od najsunčanijih otoka na Jadranu sa prosječno 2700 sunčanih sati godišnje.

Zlarin je otok koralja.

Zlarin je rodni otok Vesne Parun. 

Zlarin je otok bez automobila. Glavna prijevozna sredstva na otoku su bicikli, traktori s prikolicama, pa i tačke za prijevoz namirnica ili kofera došljaka.

Središnja župna crkva na Zlarinu posvećena je Marijinom uznesenju – Velikoj Gospi. Riječ je o baroknoj crkvi koja u svojoj unutrašnjosti krije relikvije svetog Fortunata – mučenika iz križarskih ratova. Ispred crkve se nalazi bunar, neki kažu da izvor vode prolazi ispod samog glavnog oltara.

2018. godine započeta je realizacija projekta „Hrvatski centar koralja Zlarin“ koji se sufinancira iz fonda EU. Riječ je o projektu koji uključuje obnovu kuća Šare i Kažerma. U sklopu kuće Kažerma uredit će se izložbeni prostor u kojem će biti dan prikaz tradicije koraljarstva na Zlarinu, prikaz ekosustava šibenskog arhipelaga i knjižnica posvećena Vesni Parun.

"Naši pretci su se bavili lovom i obradom koralja još od 14.st. Znanje o vađenju se prenosilo s oca na sina i nigdje zapravo nije zapisano, niti se zna kako naći crveni koralj koji se ponekad nalazi na dubini i od 200 metara. Koraljari su kretali u lov od otočja Žirija, pa sve do grčkih i egipatskih voda. Koralj je bio i ostao jedinstveni dio prošlosti otoka zabilježen u brojnim pričama, romanu Janka Matka „Dragulji i strasti“, pjesmama Vesne Parun „Koralj vraćen moru“, pa i njemačkom filmu „ Princeza koralja“ snimanom na otoku 1937. godine."

"Uz gradnju najpoznatijeg sata na otoku je vezana mala anegdota. Ondašnji „sindaco“ – načelnik, putovao je često u Trst, pa je htio da od toliko naprednih ustanova velikih gradova, kopira za Zlarin barem javni sat. Odmah po dolasku na Zlarin, okupio je narod na dogovor te im rekao: „Ne znate kad lijegate, niti kad ustajete, niti kad se Bogu molite. Nemamo ni tornja, ni sata na njemu, kao što ga imaju sva prosvijetljena mjesta. Hoćemo li ga graditi?“ Okupljeni narod dao je potvrdan odgovor, a veliki i mali pomagali su pri gradnji tornja. Tako su Zlarinjani dobili svoj Leroj (iskrivljeno od tal. orologio) 1839.g. koji je do danas ostao ponos i dika otoka te samim time i turistička atrakcija."

"Kada se uputite u šetnju prema poljima na raskrižju dva puta ugledati ćete najstariju i najmisteriozniju zlarinsku crkvu, podignutu u prvoj polovici 15.st. Prema jednoj od legendi, djevojka iz zaseoka Borovica je jednog dana u zoru išla u mjesto na misu i na drvetu rašeka vidjela mladu ženu u bijelom koja je rekla da kaže svećeniku i mještanima da na tom mjestu sagrade crkvu. Došavši u Zlarin ispričala je svima što je vidjela, ali joj nitko nije povjerovao. Drugi dan joj se Gospa opet ukazala i dala joj svoj „pas“ (pojas) na kojem je pisalo „Zdravo Marijo“. Tada su mještani otišli za djevojkom i na stablu rašeka našli uokvirenu sliku Gospe. Budući da su već dva puta počeli graditi crkvu na jednom drugom mjestu, ali im se urušavala odlučili su odnijeti sliku tamo. Za tu priliku krenula je svečana procesija na čelu s četiri djevojke obučene u bijelo koje su nosile uokvirenu sliku no prema legendi odjednom se nebo naoblačilo, počeo je puhati jaki vjetar i padati kiša nakon što je mjesecima bila suša. Sliku su navodno pokušali tri puta premjestiti, ali bezuspješno dok naposljetku nisu odustali i sagradili tu crkvu. Nazvali su je Gospe od Rašelje po stablu na kojem je slika nađena, a slavi se 08. srpnja, na dan kad je bila svečana procesija."

"Zlarin je prekriven bujnom sredozemnom vegetacijom primorskog bora, čempresa, brojnih vrsta grmolikog raslinja, maslinama, bademima i smokvama te stoljetnim suhozidima i škrapama čime pruža raznolik i jedinstven ugođaj svim ljubiteljima trekk&trail-a."

Zalazak sunca na Zlarinu i večernja vožnja Tijatom do Vodica.