Toskana i Cinque Terre

 

Crtice iz putničkog dnevnika…

Srijeda, 22.06.

Izlet agencijom Idea putovanja, polazak iz Zagreba u 5h, stajanje uz autocestu u Italiji, kod Bologne prvi kapučino , pravi talijanski, na autoputu puno kamiona, nešto malo automobila i niti jedan autobus. Od Bologne prema Firenci prolazimo kroz puno tunela – kraćih i dužih, iznenađujuće brdovit kraj, skoro kao naš Gorski Kotar. Na jednom dijelu uz autoput s jedne i druge strane kilometrima dugi rasadnici drveća i ukrasnog grmlja. Stižemo u gradić Montecatini Terme oko 15h. U hotelu Brasile dočekuje nas piće dobrodošlice – pjenušavo vino od jagode i mini sendviči. Nakon kraćeg odmora u hotelu šećemo kroz grad do funicolare – uspinjače do Montecatini Alto – gradić na vrhu brda, slično našim istarskim gradićima. Križnim putem koji ide uz uspinjaču stižem do vrha kao i ostatak grupe uspinjačom. Šetnja po Montecatini Alto, razgledavam crkvu i relikvije sv. Barbare, ostatke utvrde, zvonik s rimskim brojkama. Susrećem turiste iz Kazahstana koji upravo otvorili šampanjac i uživaju u pogledu s vrha brda. Slatki restorančići na malom glavnom trgu, uzimam nezaobilazno talijansko ljetno piće Aperol Spritz koje se sastoji od Aperola (gorko-slatki liker svijetlo narančaste boje), kockica leda, ohlađenog prosecca, gazirane vode i kriške naranče. I najobičnija pizza marinara, koja se sastoji samo od umaka od rajčice, maslinovog ulja i origana, s tankim ali hrskavim i zasitnom tijestom je jednostavno prefina. Uživam u zalasku sunca, pogledima na Montecatini Terme i okolna mjesta prije silaska crvenom uspinjačom imena Gigio. Noćna šetnja po Montecatini Terme. Po starim termama grad me podsjeća malo na naš Lipik  Lijepe starinske terme Tetuccio u kojima se trenutno odvija neka zabava za odabrane. Zatim Teatro Verdi, pod velikim kao šatorom, trenutno traje baletna predstava djece i odraslih balerina, kao neka završna godišnja predstava. Glazba svuda po gradu, zabavni vrtuljak, svi na ulicama - sjede, jedu, piju, promatraju prolaznike, ostavlja mi dojam mirnog gradića jer trenutno nema puno turista.

Četvrtak, 23.06.

Danas iz Montecatini Terme idemo vlakom za Firencu, 50 minuta vožnje, vlak je na kat, klimatiziran, idemo do stanice Santa Maria Novella gdje nas čeka lokalna vodička Tanja. Tanja priča srpski pa su zabavne neke riječi koje koristi, npr. prasence za skulpturu vepra. Priča nam i o aktualnom stanju, koroni, inflaciji i dr. U razgledu grada smo dva sata, ima dosta turista, ali za Firencu to je malo. Na trgu Piazza dela Signoria iz pipe točimo besplatnu mineralnu vodu. Na trgu kod crkve Santa Croce već je postavljen pijesak i tribine gdje će se sutra održati finale tradicionalnog Calcio fiorentino ili Calcio storico – povijesni nogomet koji se tu igra od 16.st. Na turniru sudjeluju četiri gradske četvrti koji se nazivaju po bojama – plavi, crveni, bijeli i zeleni. U igri ili borbi gotovo nema pravila, sve je dozvoljeno jer se radi o kombinaciji nogometa i borilačkih vještina. U lijepom dućanu s predmetima od pozlaćenog drva starija gospođa mi kaže da će pobijediti njihovi plavi tim. Da odmorim prije nastavka razgledavanja, sjednem na povišenim stepenicama Zeffirelli bara, uzimam kapučino, zatim aperol spritz koji dolazi uz fine slane keksiće i čekam da kišica stane. Kišica još malo šicka, idem prema Piazza Signoria, ulazim u Palazzo Vecchio – gradsku vijećnicu dok kišica ne stane. Zatim šećem uz rijeku Arno pa preko mosta kod tornja sv. Nikole i uzbrdo. Uređeni vodoskoci i raslinje do vidikovca na trgu Piazzale Michelangelo s panoramskim pogledom na grad. Spuštam se natrag kroz ružičnjak i vrtove četvrti Oltrarno. U maloj lokalnoj slastičarni uzimam sladoled od neke kreme i cocomero – lubenice. Dalje šećem uz obalu Arno, nailazim na trgovinu vinima, uzimam neko crno koje je na popustu. Dalje stižem do ogromne palače Pitti, koja izgleda kao tvrđava. Malo razgledavam po trgovinama s kožnim jaknama, torbama i cipelama. Natrag preko Arna prelazim preko mosta Ponte Vecchio ili stari most koji je danas pun zlatarnica i draguljarnica, iako više liči na srednji vijek kad su tu prodavali mesari. Stižem do tržnice Mercato San Lazaro i centralne tržnice – Mercato Centrale u kojoj restorani rade cijeli dan, ali ja radije večeram vani uz baziliku, ponovo tjesteninu i još jedan poznati talijanski koktel – negroni, dosta jak, sastoji se od đina, vemuta i camparija. Zatim još obilazim i fotkam katedralu, koja sa svojim bijelim i zelenim mramorom je jednako očaravajuća i nestvarna sa svih strana. I za kraj posjeta Firenci i prije polaska na večernji vlak za Montecatini Terme, obilazim crkvu i trg Santa Maria Novella na kojem ljudi uživaju sjedeći na klupama.

Petak, 24.06.

Danas idemo autobusom do grada i poznate luke La Spezia na Ligurskoj obali. Hodamo kratko kroz grad do željezničke stanice gdje se ukrcavamo na vlak za nacionalni park Cinque Terre. Vlak je isto moderan, na kat i sve se više puni turistima. U vlaku upoznajem simpatičnu Peruanku, smijemo se jer dok brbljamo stalno miješamo talijanski i španjolski jezik. Vlak uglavnom prolazi kroz tunele. Svaki od 5 gradića u ovom parku koji se nalaze uz strmu ligursku obalu predstavlja jednu stanicu vlaka. Zbog vrlo kratkog vremena koje imamo na raspolaganju za razgledavanje odlučujem prvo posjetiti zadnje od 5 mjesta koje se zove Monterosso al Mare. On je najveći gradić i s dugom pješčanom plažom sa suncobranima. Danas je baš dan sv. Ivana Krstitelja, zaštitnika mjesta pa se ispred crkve za obnovu njene rozete izvlači lutrija za 2 eura. Na lutriji koja se izvlači iz zanimljivog starinskog drvenog bubnja, dobivam limenku cole ili fante. Komentiram da baš ne volim gazirana pića na što me bakice u čudu gledaju, ali mi ipak daju nešto drugo, lijepu narukvicu od sapletenih sitnih drvenih kao kolutića. Zatim ostajem malo na misi u crkvi do propovijedi, dok svećenik ne siđe među svega 10-ak mještana i veselo im počne propovijedati. Šećem malo po mjestu, puno je slatkih restorančića i dućana sa suvenirima. Ostajem u gradu oko jedan sat i žurim na vlak za iduće mjesto koje se zove Vernazza. U pola sata brzinski prolazim kroz mjesto i fotkam. U prvi plan upadaju zelena brda na čijim se terasama uzgajaju vinova loza i ostalo. Zatim kuće koje su u raznim bojama, lijepe isto kao i na fotografijama na internetu. Pa opet žurim na sljedeći vlak za gradić Corniglia, koji je najmanji i ne nalazi se uz more nego na vrhu brda do kojeg vodi oko 400 stepenica. Fotkam na brzinu pa se ponovo spustim stepenicama do željezničke stanice i ukrcam na vlak za idući gradić Manarola, koji je možda i najljepši, pogotovo za fotografiranje. Ima zaštićenu malu lučicu gdje se ljudi mogu okupati jer inače Ligursko more, barem na ovome dijelu, je dosta valovito. I ponovo žurim na vlak za zadnji gradić Riomagiore. U njemu kupujem mix prženih ribica i morskih plodova serviranih u papirnatom tuljcu i lokalnu pivu u limenci, jedem uz malu plažu, kao i ostali turisti. Još malo fotkanja i ponovo na vlak za La Spezia od kuda dalje idemo autobusom prema Pisi. Prolazimo pored Cararre koja je poznata po najkvalitetnijem bijelom mramoru. Iz autobusa vidimo planine koje izgledaju kao da su prekrivene snijegom, a zapravo se radi o kamenolomima bijelog mramora čiji je većinski vlasnik od 2014. obitelj Osame bin Ladena. Pisa je grad koji se isto smjestio uz rijeku Arno, ali uglavnom svi turisti dolaze samo vidjeti njen poznati kosi toranj. Malim vlakićem za turiste dolazimo do zidina koje okružuju Piazza dei Miracoli ili Trg čudesa na kojem se nalaze četiri glavne zgrade – krstionica, katedrala Uzašašća sv. Marije, zvonik ili kosi toranj i monumentalno groblje. Prvi dojam je da sve izgleda tako nestvarno. Uzimam ulaznicu za besplatni ulazak u katedralu. Fotkam puno kao i svi ostali. Najviše turisti rade smiješne poze ispred kosog tornja koji je nagnut oko 4 metra u odnosu na svoje temelje. Razgledavam katedralu koja je iznutra baš lijepa i šarena. Uzimam sendvič i još jedno omiljeno talijansko piće ili poslasticu – affogato, što znači utopljen, a radi se o kuglici ili dvije sladoleda prelivenoj svježe pripremljenim espressom. Autobusom se vraćamo u Montecatini Terme u hotel, a prije toga posjećujem supermarket za večeru i poklone u obliku hrane – tjestenina, kava, kolači.

Subota, 25.06.

Danas autobusom idemo prema južnoj Toskani. Posjećujemo grad Sienu. Na terasi s pogledom na grad koji se prostire na brežuljcima kojima dominiraju bazilike i crkve, čeka nas lokalna vodička Barbara, koja isto priča srpski, ali s malo drugačijim naglaskom. Siena se razvila jer je bila na srednjovjekovnom hodočasničkom putu Via Francigena ili Franački put - antički hodočasnički put iz engleskog Canterburyja za Rim koji je prolazio kroz Italiju, Švicarsku, Francusku i Englesku. Za putnike koji su išli na jug u Rim to je bila Via Romea, a za one koji bi se vraćali na sjever, to je bila Via Francigena. Prva od zanimljivih priča koju nam vodička priča je o sv. Katarini Sijenskoj, koja se 1347. g. rodila u Sieni kao blizanka i kao 23. od ukupno 25. djece. Već sa 6 godina imala je viđenja i kasnije stigme, bila je mala i sitna, svega 135 cm, što se i vidi na njenoj glavi i prstu koji su izloženi u crkvi, malo zastrašujuće za gledati. Puno je putovala, uspjela je i nagovoriti papu da se nakon 70 godina izgnanstva u Francuskoj u Avignonu ponovo vrati u Rim. Umrla je u 33. godini, proglašena je sveticom i suzaštitnicom Europe. Dok prolazimo kroz grad vodička nam pokazuje i priča najzanimljiviju priču, onu o kontradama i srednjevjekovnoj konjskoj utrci Palio di Siena. Grad je podijeljen po četvrtima ili takozvanim kontradama kojima ima 17 i koje imaju svoje svece zaštitnike. Ali pošto nije zgodno da se sveci međusobno nadmeću u utrci, onda su kontradama dali imena po životinjama ili nečem drugom kao što su jednorog, gusjenica, puž, zmaj, žirafa, guska, šuma… Po svojoj četvrti tokom godine zastave smije izvjesiti ona kontrada koja slavi svog sveca zaštitnika, trenutno su po zgradama zastave jednoroga i delfina. Uz njih su i zanimljive pločice i svjetiljke u oblicima i bojama kontrade. Najjača kontrada, tj. ona s najviše pobjeda je guska, možda zato što je njena zaštitnica sveta Katarina. Utrka se održava 02.07. i 16.08 kad se slavi Majka Božja, zaštitnica Siene, kojoj su se zavjetovali i koja ih je spasila u bitci protiv nadmoćnije Firence i vječitog rivala. Sienu su nazivali i mali Rim pa se po gradu nalaze spomenici vučice s Romulom i Remom. Nakon što je Romul ubio svog brata Rema, Remov sin je zbog straha pobjegao iz Rima i osnovao ovdje grad. Neke kontrade su međusobni neprijatelji, neke su neutralne, a neke prijateljski nastrojene. Postoje određena pravila za ženidbu iz različitih kontrada, kao i za „krštenje“ djece koja tim činom krštenja postaju dio kontrade za cijeli svoj život bez obzira ako žive u drugoj četvrti grada ili na drugom kraju svijeta. Od malena, djeca se igraju s kuglicama koje se isto zovu palio, nešto valjda poput flipera. Postoje stroga pravila s biranjem konja i jahačima koji su profesionalci i nisu iz grada. Sienu zovu i gradom bankara ,koji su u početku zapravo bili lihvari, koji su posuđivali novac uz ogromnu kamatu i tako se obogatili. Bogate familije su gradile kuće kao tvrđave da budu sigurne od napada. Firencu zovu renesansni grad, a Siena je primjer srednjovjekovne gotike. Ima ukupno 90 crkvi i lijepu katedralu koja je trebala biti veća od one u Firenci, ali zbog kosog terena i kuge novi nadograđeni dio crkve je zauvijek ostao nedovršen. Puno je velikih bazilika, lijepa je bazilika sv. Franje, tiha, i jednostavna s lijepim vitrajima kroz koje dopire svjetlo. Trenutno se za utrku na glavnome trgu Piazza del Campo, koji je u obliku školjke, postavlja žuta glinena zemlja koja izgleda kao pijesak. Puno je pravila oko utrke u kojoj se natječu 10 neosedlanih konja u tri kruga i nikad se ne zna kad će točno utrka početi, a završava za 90 sekundi. Pobjednik može biti i sam konj ako jahač padne, a konj prvi završi utrku što se nedugo i dogodilo. Fanatični navijači glasno navijaju na prepunom trgu i na drvenim tribinama koje su sad već postavljene. Posebno nakon utrke feštaju pripadnici pobjedničke kontrade i priređuju zabave po gradu. Njih još nazivaju novorođeni pa hodaju s dječjim dudama po gradu. Tih dana u ljekarnama često se sve dude rasprodaju pa ih je nemoguće naći. A one koji nisu dugo osvojili palio zovu bake. Svake godine se predstavlja i posebno platno koje se isto zove palio a koje dobiva pobjednik. Puno je još zanimljivih priča vezanih uz ovu utrku za koju stanovnici Siene žive cijelu godinu i njome se neizmjerno ponose. Šećem nasumce ovim srednjovjekovnim ulicama, na svakome uglu iznenadi me neka zgrada ili crkva, uz to i slatki restorančići, ručam torteline sa maslacem i kaduljom i u lokalnoj pekari prefino prhko tijesto s kobasicom i mocarelom.  Sljedeće posjećujemo gradić San Gimignano, mali utvrđeni srednjovjekovni grad na brdu, kojeg zbog svojih tornjeva poput nebodera nazivaju i Manhattan srednjeg vijeka i kažu da ih je nekad bilo čak 72, a danas ih je ostalo 14. Također, i on je bio na hodočasničkom putu Via Francigena, a razvio se zahvaljujući trgovini poljoprivrednim proizvodima s plodnih okolnih brda i uzgoju šafrana, kao i vina od lokalne bijele sorte grožda - Vernaccia di San Gimignano. Grad je pun lijepih dućančića. Probam i kupujem lokalno bijelo vino Vernaccia. Dosta je događanja u gradu – vjenčanje, likovne izložbe, glazba u atriju, neka predavanja i radionice na otvorenom. U poznatoj slastičarnici Dondoli, koja kaže da ima najbolji sladoled na svijetu, probavam sladoled od pinjola i šafrana i klasični od pistacija sa Sicilije, propuštajući preporučeni od malina i ružmarina, ali to ću neki drugi put, uživajući ponovo u prekrasnim vidicima na vinograde i čemprese.

Nedjelja, 26.06.

Odlazimo iz hotela i posjećujemo grad Luku (Lucca). Grad je poznat po festivalu Lucca Summer Festival, te po festivalu Lucca Comics and Games, jednom od najvažnijih svjetskih događanja posvećenih stripu koje se održava od 1966. godine. Bio je i grad republika te ima sačuvane šanjčeve i gradske zidine oko 4 km dužine po kojima danas stanovnici šeću i bicikliraju, a nekada su se održavale i automobilske utrke. Lijepa je katedrala sv. Martina sa zanimljivim različitim stupovima na fasadi i prikazom labirinta. Kažu da je Lucca nekad imao 250 tornjeva, a danas ih je ostalo 9. Jedan od najljepših je toranj Guinigi na čijem vrhu su zasađena stabla hrasta crnike. Pogled s tornja puca na brojne crkve, tornjeve-zvonike te planine i brda koje okružuju grad. Zanimljiv je i trg Piazza dell'Anfiteatro koji je nekada i bio rimski amfiteatar pa su danas zgrade koje okružuju trg izgrađene u istom kružnom obliku, samo različitih visina i u nijansama žute boje. Na brzinu kupujem klasične talijanske cipele u Geox dućanu, isprobavajući pritom novu Aircash karticu. Kupujem fini sendvič usput i žurim do autobusa jer već krećemo natrag u 12h. Ponovo stajemo na autoputu između Bolonje i Padove. Ručam doručak – spremuta ili cijeđena naranča, kapučino i brioš s kremom. U autobusu gledamo poznati američki film Pod suncem Toskane i odličnu francusku komediju Ta luda vjenčanja. Stižemo u Zagreb prije 22h. Bella Italia, trebam te posjetiti ponovo.