Doživljaji sa snimanja filma "DJ Ibiza"

... i tako, vratih se s Paga, 5 dana i noći je na kraju brzo proletjelo, u čemu?, pa najviše u čekanju :). U ponedjeljak je u Zagrebu kiša lijevala pa sam uzela taxi da dođem do velesajma, što inače ne radim i mislim si, s ovim snimanjem ću na kraju imati veće troškove od dobiti. Pred velesajmom u podne stotine statista čekaju s koferima, većinom mlađi, a ima i starijih, mislim onih preko 30, neki ušminkani, ali većinom ne. I ubrzo potrpali nas u, koliko sam izbrojila, 6 buseva. Kiša cijelim putem do Paga, vrijeme nikako pogodno za snimanje ljetnog party-a na Ibizi.





U busu sjedim s glumicom iz Budimpešte, zove se Čarna. Naša je cura, samo već 17 godina živi i radi u kazalištu u Budimpešti. Ona je već bila na snimanjima pa mi kaže da se samo trebamo oboružati strpljenjem u čekanju, zato si je ona uzela dvije knjige za čitanje. Stižemo oko 17h u borovu šumicu ispred auto kampa Šimuni. Mislim si, sigurno je vozač pogriješio, pa nećemo tu biti smješteni, ali ipak da. Ja bih rekla da umjetničkim dušama iz filmske industrije organizacija nije baš jača strana, pa im je zbog toga trebalo oko 3 ili 4 sata da nam podijele smještaj. Ipak, ugodno smo se iznenadili da ovo nije običan kamp, nego čak luksuzan, cijeli jedan mali grad sakriven u borovoj šumici, koji se ni s kompa ni s mora gotovo ne primjećuje. Kamp ima nekoliko barova, restorana, trgovinu, ribarnicu, dvije pekare i još puno drugih sadržaja. Ugodno nas iznenađuje za večeru bogat švedski stol s domaćom kuhinjom, meksičkom i tajlandskom. Vidim nekoliko tamnoputih kuhara kako užurbano pripremaju hranu za hordu statista koji su malo poremetili mir preostalim gostima kampa, rekla bih Nijemcima.







Idući dan, utorak, dopodne ponovo kiša pa se ne možemo okupati, iako nam je more samo par metara od bungalova u kojem sam smještena s još 3 cure. Poslijepodne busevima nas odvoze na 15-ak km udaljeno Zrće. Stalno nas pregrupiravaju i prozivaju preko megafona, tako da je malo osjećaj kao da nas odvoze na streljanje i još nam govore nepoznate riječi na engleskom jeziku, tipa za svaki bus je odgovoran jedan wrangler. Kasnije na internetu vidim da je ta riječ prije označavala goniča stoke, a idemo na fitting, to znači isprobavanje odjeće koju ćemo nositi na snimanju. Trebali smo ponijeti 3 svoje ljetne odjevne kombinacije jer nemaju dovoljno odjeće za 1000 statista. Na ulazu na set, još jedna engleska riječ, vidimo šatore s pićem, klupe gdje ćemo imati lunch, tj. ručak, a koji je zapravo u 23h., sklepane nastambe za garderobu i šminku, dvoja hitna kola s nekoliko bolničara, jedna vatrogasna kola, puno kamiona s tehničkom opremom. Ubrzo shvaćamo da catering drže Slovenci, a snimanje i garderobu Srbi.





Uvode nas u klub Aquarius, koji za ovo snimanje glumi klub Aurora u Barceloni. Ljudi iz produkcije nas ljubazno pozdravljaju, objašnjavaju nam neka sigurnosna pravila na engleskom. Naši bi trebali prevoditi na hrvatski, ali koriste više engleskih riječi pa vide da to nema smisla i da skoro svi znaju engleski. Primjećujem odmah snimatelja, inače muž od Julije Roberts, koji djeluje baš smireno i ok. Čekamo da se pojavi redatelj i pozdravi nas. Iznenađuje nas kad se pojavi neki mladić u kratkim hlačama, nategnutim čarapama i tenisicama, s mikrofonom i ponašanjem nekog pjevača i dj-a. Zatim neki odlaze na fitting, neki nešto pojesti, a neki čekaju da ih pozovu. Uglavnom informacije dobivamo minimalne jer statisti valjda i ne trebaju ništa znati. U međuvremenu, dok grupica nas ispred kluba čeka da nas pozovu za fitting, za nas koji ćemo se više vidjeti kako plešemo u klubu i slično, kažu nam da smo propustili jer se u međuvremenu direktor ili redatelj predomislio pa su sve koji su tada čekali za ručak, postrojili. On je projurio pored svih i izabrao sebi nekoliko zanimljivih ili lijepih lica. Svi fittinzi se odgađaju i vraćamo se u kamp.







Idući dan, srijeda, sunce je zasjalo i uspijevamo se u podne okupati u moru, osvježavajuće, ali lijepo. Čak me malo sunce i lupilo u glavu pa sam poslije od bolničara na setu tražila Andol na što su se oni uskomešali jer su ga zaboravili ponijeti i pitali me da što će mi. Kažem ja, pa malo me boli glava, nasmijali se i dali mi neku tableticu, valjda Voltaren. Poslije podne opet sa stvarima odlazimo na Zrće i ponovo čekamo za fitting ispred garderobe satima. Glavna kostimografkinja, Engleskinja, me pita da li sam se to sama obukla, kažem ja da, a kaže ona na ljubaznom engleskom, nešto tipa, odlično i da ne trebam u garderobu i još nekoliko cura ispred i iza mene u redu, kaže vi ste mi za scenu B. Poslije dok čekamo na plaži zbijamo šale na račun scene B, što bi to moglo biti. Na kraju ipak čekamo u redu za šminkanje, ali ne stižemo jer moramo svi ući u klub, počinje snimanje.





Redatelj uz elektronsku party glazbu podiže atmosferu, a onda nam objašnjava kako trebamo plesati u tišini kad se snimaju dijalozi glavnih glumaca, tada se glazba stišava da se samo malo čuju basovi, kao pod vodom. Vrlo smiješno i blesavo izgleda kad tisuću ljudi skače i pleše u potpunoj tišini. Glazba, iako nije moj đir, nije uopće loša, dobra je za skakanje :) U jednom trenutku, ispred sebe vidim malu curicu koju snima kamera, a nije baš nešto zgodno obučena, ne zna baš ni plesati, ali onda skužim da je to glavna glumica. Nakon nekoliko sati đuskanja, ok, ja bih sad malo da čujem glumce, ali onda kad smo čuli, a mala ima jak glas, koji se čuje vrlo dobro i dok stotine ljude oko nje skaču, u nevjerici slušamo i ne vjerujemo. Pa to je jedna od onih priglupih američkih romantičnih komedija kad se mlade Amerikanke dolaze provesti u Europu, tj. glavnoj junakinji je najvažnije hoće li spavati sa zgodnim dj-om ili ne, a kojeg glumi onaj neki zgodni glumac iz serije Game of Thrones. Scene se puno puta ponavljaju jer se snima samo s jednom ili dvije kamere, pa se snima iz različitih uglova. Ne dozvoljavaju nam da na set unosimo jakne, pa nam daju sive prugaste IKEA dekice jer vjetrovita noć je hladna i svi se smrzavaju u kratkoj i laganoj odjeci, koja izgleda skroz ok, osim plesačica i nekih cura koja moraju izgledati droljasto. Zanimljivo na koje se sve detalje obraća pažnja. Iako je masa ljudi i u mraku, oni sve oblače i šminkaju kao da će se svi vidjeti. Čak i konobari moraju cijelo vrijeme glumiti da rade za šankom i kad ih kamera ne snima. Dekica nema dovoljno pa su najtraženija roba u pauzama snimanja. Snimanje traje do pola 6 ujutro, svi već umorni, promrzli, blago rečeno, očajni.

Idući dan, četvrtak, odspavali par sati, ručak i opet na Zrće. Obukla sam si još deblju odjeću i obuću, iako su nam rekli da sva tri dana moramo biti u istoj kombinaciji. Mislim si, nema šanse, sakrit ću se u masi, ionako je bilo na setu zalutalih statista, nesređenih, koji su još htjeli ući s limenkama pive ili pitali gdje ima za kupiti trave. Iako, moram reći, većina koja je došla iz Zagreba i koje sam upoznala su fini mladi ljudi koji su mi se uredno obraćali sa vi i to me uopće nije smetalo. A bilo je i nekoliko onih oko 40 godina, već iskusnih statista. Vidim da je ipak većina curica obukla tenisice da se ne smrznu totalno. Ovaj put sam uspjela doći na red za šminkanje, iako našminkala sam se sama, samo su mi dodali ruž i malo laka na kosu, ali eto da i to probam.





Iako sam se htjela izgubiti u masi, nekako se opet kamera našla pored mene i snimila par kadrova kako skačem na glazbu. Kamere se ne smijete bojati, kad vam se pojavi na pola metra od lica, jer tako se to snima :) I u jednoj sceni sam se slučajno našla u grupici od 10 koja se trebala popesti na krov kluba iznad ulaza i tu plesati. Odjednom je za nama dotrčala šminkerica da nam popravi šminku, tj. ruž za usne, a ja je pitam pa zašto, snimaju nas u mraku s nekoliko metara udaljenosti. Kaže ona za svaki slučaj da mora, a na kraju nas je kamera snimala s leđa :) Bilo je super vidjeti odozgo i klub i plažu i plesati kao profi plesačice :) Oko 2h ujutro očekivala se kiša pa smo trebali ranije završiti, ali nije pala, pa se snimanje nastavilo. Neki dijalozi, pa je većina nas statista trebala biti izvan seta u tzv. chilling area, zapravo smo u tišini sjedili na stepenicama bazena koji se inače koristi za pjena party, ogrnuti sivim dekicama, pozaspali sjedeći ili ležeći jedne uz druge na betonu. Baš nestvarni i smiješni prizor, netko je rekao kao scena iz Titanika. Iako, trudili su se da nam stalno donose kavu, čaj, sokove, a za jest smo uvijek dobivali nešto toplo sa žlicom. Poslije 4h ujutro su nam pozvali da odradimo zadnje snimanje, opet đuskanje na istu glazbu, rekli da smo uspjeli ipak sve snimati i da sutra imamo slobodan dan. Koliko posla za možda 10ak minuta filma! Još su nam se po stoti puta zahvaljivali i za kraj već oko pola 6 ujutro glavni glumci zajedno s nama plesali i zabavljali se. U 7h smo ponovo bili svi u kampu na doručku i onda otišli odspavati par sati pa na ručak. Poslije ručka se baš lijepo razvedrilo, ali nismo imali vremena za kupanje već smo kretali za Zagreb. U busu je na kraju ipak prevladalo dobro raspoloženje. Sve u svemu, bilo je to još jedno zanimljivo iskustvo. Da li bih još snimala? Bih, ali možda samo na jedan dan, duže samo ako bi bila neka baš zanimljiva destinacija :)

Pozdrav!

Vaša Sakupljačica doživljaja :)