Doživljaji s plesnog podija





Ne znam zašto mi je sad došlo da zapišem neke misli o plesu, možda zato jer je ponovo počeo „Ples sa zvijezdama“. Uglavnom, ništa revolucionarno novo, samo nekoliko doživljaja s plesnog podija, kroz koje mislim da je većina nas plesača amatera barem jednom prošla. Svrstala sam ih u dvije grupe – Doživljaji A i B, iako se oni međusobno isprepleću.

Doživljaji A:
  • Smeta mi, zar ne vidi kuda želim ići?
  • Zar nema sluha i ne čuje glazbu/ritam?!
  • Njegova/njezina tehnika je slaba – loše držanje, slabe noge, krute ruke ...
  • Tako smo blizu, ali kao da smo miljama daleko.
  • Ja vodim, a ti pratiš!
  • Ljudi me gledaju, moram plesati što bolje.
  • Moramo vježbati i plesati naučene figure.
  • Nelagoda zbog fizičke i psihičke bliskosti – Gdje je granica? Jesmo li je prešli?
  • Naši osjećaji kao iza zida duboko sakriveni.
  • Ja se poigravam s glazbom, a ne ona sa mnom, ja imam kontrolu.
  • Osjećam kako se zateže i opušta svaki mišić u mome tijelu.
  • Osjećam okove koji me stežu i ne dopuštaju mi da se slobodno udaljim i dišem.
  • Nisam dovoljno dobra/dobar za njega/nju.
  • Nisam ja, nego je ova glazba prespora/prebrza/predosadna /prenervozna ...
  • Tresem se od uzbuđenja i straha.
Doživljaji B:
  • Bez riječi krećemo se jednako kao da si čitamo misli.
  • Glazba nas nosi na svojim valovima.
  • Stopljeni u jedno tijelo s dvije duše koje plešu jedna oko druge.
  • Mislimo jedno na drugo, ne postoji nitko osim nas.
  • Zajedno gradimo ovaj ples, međusobno se nadovezujemo.
  • Plešemo samo za sebe.
  • Igramo se i sami kreiramo svoj ples.
  • Nisu bitne ni godine, ni izgled, ni status, niti išta drugo jer plešu naše duše.
  • Osjećaji koje potiče glazba slobodno izlaze iz nas.
  • Glazba vodi nas.

Comments