... Prvi dan krenule same u istraživanje Ipaneme. Prvo smo se, naravno, zaputile do plaže. Bio je oblačan dan, ali zato ugodan za šetnju. Uživale smo hodajući bose po pijesku, gledale kako dečki igraju nogomet, odbojku. Svi trče ili se bave nekim sportom. Uz plažu su postavljene sprave za vježbanje. Čini se da se cijeli grad bavi nekim sportskim aktivnostima i tjelovježbom. Naravno, gotovo svi su u kupaćim kostimima, posebno mlađi dečki, da pokažu svoje nabildane mišiće. More je začudo bilo hladno i valovi neprivlačni za kupanje. Iznad dosta prljavog kanala koji ide od jezera prema moru ribari bacaju mreže kad naiđe neko jato ribica, a bijela čaplja se mota uokolo ne bi li nažicala nešto i za sebe. Puno je malih štandova na kojima se prodaju kokosovi orasi. S mačetom vam izrežu rupu u orahu, stave slamku, pa turisti i domaći uživaju u osvježavajućoj kokosovoj vodici. Prodavač je vidio kako slamkom pokušavam otkinuti malo i onaj bijeli mliječni dio kokosa pa mi ga je raspolovio, ali i dalje nisam znala kako jesti pa sam tražila nož. Dobila sam žlicu koja je isto dobro poslužila, pa sam uspjela izglodati gotovo cijeli orah - dosta zasitno. Šetale se još uz jezero na kojem je plovilo veliko umjetno božićno drvo. Oko nas zelene planine, u daljini na brdu poznata statua Krista Otkupitelja. U ovom dijelu grada nije bilo barova, ali zato puno šoping centara i trgovina. Sve nam se sviđalo, i obuća i odjeća, sve u nekim bež bojama, ništa kričavih krpica i naravno milijun japankica...
... I konačno, nakon svih proputovanja po Argentini, eto nas u glavnome gradu - Buenos Airesu, i to više zbog tanga, nego zbog samog grada. Prvo što smo shvatile je da Buenos Aires ne leži pored mora, već rijeke La Plata koja samo izgleda ogromno kao more. Mislim da je ušće rijeke široko oko 100 km. Pošto je rijeka, ima i dosta komaraca, a to smo posebno shvatile kad smo prešle na njenu urugvajsku stranu. Grad je ogroman, ali za tako veliki grad, ne čini mi se da je jako gust promet, iako samo taksija koji stalno kruže gradom ima više od 30 000. Zato su me iznenadile kolone pješaka, ne samo u centru, već po cijelome gradu. Iako je gradski prijevoz autobusima i metrom za naš pojam jeftin (oko dvije-tri kune košta karta), a nama je i taksi za cijenu od 20-30 kuna bio jeftin, ipak se čini da velik broj ljudi pješači. Posebno možda u četvrti gdje smo mi bile smještene (barrio de Abasto) koja baš i nije reprezentativna, s puno dućančića s jeftinom robom i tisućama ljudi koji se vrzmaju oko njih. U toj četvrti ima i dosta Židova i to ortodoksnih, sa crnim šeširima i odijelima. Tu je odrastao i svjetski poznati tango pjevač Carlos Gardel, pa njegovih slika ima svuda po gradu. Stan od nekih 180 kvadrata, u kojem smo bile smještene, nalazio se u starinskoj zgradi s visokim stropovima. Uz nas, tu su još bili naš stanodavac Alfio (porijeklom Talijan), Ruskinja, Nizozemska, Engleskinja i Maltežanin. Svi su došli ili učiti tango ili učiti španjolski ili se provoditi...
 |
| Plaža Ipanema, Rio de Janeiro |
 |
| Rio de Janerio |
 |
| Slapovi Iguazu |
 |
| Rijeka Iguazu |
 |
| Ledenjak Perito Moreno |
 |
| Argentinsko jezero, Patagonija |
 |
| Estancia la Cinacina, San Antonio de Areco |
 |
| Tango na trgu Dorrego, Buenos Aires |
 |
| Ispred ledenjaka Perito Moreno |
Tablica s trokovima puta
Comments
Post a Comment