Peru

Zaputile se Petra i ja 02.08. za Peru. Prvo vlakom do Graza pa zatim do Beča. Vrijeme u vlaku nam je kratila zanimljiva i vrlo pričljiva Austrijanka koja nam je pričala o tome kako ide u Siriju vjenčati se s tipom iz Iraka, a kojeg je upoznala preko Interneta, zatim o prijašnjim muževima, svojoj djeci (troje) i ostaloj familiji.

U Beču se ukrcale na avion za Madrid. U Madridu prespavale u super hotelu (uključeno u cijenu aviokarte) i drugi dan na avion za Venezuelu (Caracas), mislim devet sati leta. U avionu i na aerodromu zabavljala nas mala i jako pametna Španjolka od četiri godine koja je s roditeljima išla u posjet tatinoj rodbini u džunglu na sjeveru Perua. Jednom policajcu na aerodromu u Caracasu je, očito, bilo dosadno pa se odlučio malo zabaviti s nama. Navodno je na skeneru vidio da u ruksaku nosimo dvije klamerice, tj. stroja za spajanje papira!! Nakon što su nam detaljno pregledali ruksake, a na zidu još velikim slovima piše: Naši psi ne vole drogu!, tip je rekao da se samo šalio, da su klamerice bile u nekom drugom ruksaku. Pogledala sam ga ispod oka i samo kratko odgovorila da mu i nije baš neka šala. Iz Caracasa nam je trebalo još tri ili četiri sata leta do Perua, tj. njegovog glavnog grada Lime.

U Limu smo stigle oko pola noći (vremenska razlika od šest sati u odnosu na Hrvatsku). Nismo baš bile sigurne hoće li nas netko dočekati na aerodromu, pošto smo ovo putovanje organizirale putem e-maila s jednom turističkom agencijom koja se nalazi u Limi. Ali ugodno smo se iznenadile kad smo vidjele da je agencija sve savršeno organizirala. Na aerodromu nas je dočekao vodič Guillermo i vozač, s našim imenima napisanim na tabli. Odvezli su nas do hotela, dali nam vaučere za sve izlete, prijevoz i smještaje po Peruu. Hotel je bio super uređen u kolonijalnom stilu. Zaspale smo oko pola dva, s namjerom da prespavamo cijelo prijepodne, ali već u pola pet su nam oči bile širom otvorene, jer je po našem vremenu bilo podne. Tako da smo vrlo rano, nakon obilnog doručka, krenule u razgled grada.

Lima je ljepša nego što smo očekivale. Očekivale smo da će biti kao na Kubi, stare zgrade koje se raspadaju, ali Peru je sasvim drugačiji. I Peruanci također. Iako se na ulicama može vidjeti vrlo malo bijelaca, nitko nije obraćao pažnju na nas dvije bjelkinje. Kad bismo na ulici nešto pitale, svi bi se potrudili da nam objasne, ali sve fino i na distanci. U podne na glavnome trgu pogledale smo svečanu smjenu straže. Izgledalo je baš smiješno. Sat vremena su vojnici i limena glazba paradirali. Više su izgledali kao neke mažoretkinje s uvježbanom koreografijom nego kao vojnici.

Lagano smo se smrzavale jer je u kolovozu u Limi kao kod nas u zimi kad nema sunca, pa vlada ono sivilo koje oni nazivaju garua. Samo što tako u Limi sunca nema tri do četiri mjeseca! Naravno, to utječe depresivno na ljude pa je vjerojatno zato grad pun bliještećih lokala i kockarnica, tako da neke ulice sjaje kao u Las Vegasu. Uvečer smo u jednom parku gledale penzionere kako rasturaju plešući sve vrste plesova - mambo, salsa, neke razne vrste dvokoraka. Mladi su samo sa strane promatrali...

Nastavak u knjizi: Trenutci s putovanja


Na plutajućim otocima u nošnji naroda Uros

Kanjon Colca

Curica s malom ljamom ili alpakom

Jezero Titicaca, pogled s otoka Taquile

Plutajući otoci  plemena Uros na jezeru Titicaca

Machu Picchu

Cusco

Puerto Maldonado

Puerto Maldonado, pripadnik plemena Ese Ejja


Kukuruz sa sirom

Tablica s troškovima puta

Comments